Libri
ili što sam pronašla i zabilježila iz Knjige svijeta
Tri knjige položene su na stol: knjiga o gradu, o prirodi i o svjetlu. Posjetitelji su pozvani prelistavati stranice koje sadržavaju crteže - grafitom utisnute znakove transformirane u slova koja tvore riječi i zapise osvijetljene fotografijama zbivanja isključene narativnosti.
Crtam slovima i slikam riječima, kreiram nove svijetove stisnute među preklopljene korice Knjige svijeta. Otvoriti zatvorenu knjigu, opipati teksturu crteža i veličinu stranice, prstima uroniti u plošnost fotografije i dužinu teksta znači otvoriti novi prostor i novo vrijeme koje paralelno teče uz sada postojeće. Preskok u drugu realnost omeđen je trima crtežima, izašlim iz knjiga, raširenim na zidovima u prostoru izlaganja koji postaje knjiga u već postojećem prostoru knjižnice.






Zlato, simbolizirajući metafizičku svjetlost u njezinim prethodnim intervencijama, emaniralo je u kružnu formu svjetlosnog snopa koji poput sunca iluminira Zlatna Vrata i tako postalo - Portae Lucis. dajući mu mističnu auru performativnog prostora.
Kult štovanja Sunca, koje je i sam car Dioklecijan nastavio održavati, naslijedivši ga od svojih prethodnika kroz simboliku Nepobjedivog Sunca (Sol Invictus), postao je s vremenom lišen religioznog konteksta i u samoj svojoj suštini premostio razlike i povezao brojne kulture, civilizacije i narode pokazujući da su ljudi od pamtivijeka imali jedan te isti duhovni koncept božanskog svjetla. Ta nekadašnja vjerovanja, a i recentnije hipoteze da je Palača građena u odnosu na položaj Sunca ne čine nam se daleko od istine dok promatramo svjetlosnu intervenciju. Portae Lucis naglašava sklad antičkog i urbanog prostora i skreće pažnju na to koliko je upravo ovaj prostor Zlatnih vrata mjesto duboko ukorijenjeno u svijesti građana postavši tzv. prostor brižnosti i emocionalne privrženosti na koji se autorica referira, dajući mu svojevrsni bezvremenski karakter. " Umjetničkim činom osvjetljavanja Zlatnih vrata uspostavljam dijalog između arhitekture i svjetlosne instalacije čime potičem svijest građana o prostoru grada u kojem žive. Urbano okružje otvara socialni kontekst intervencije, dok antička arhitektura Dioklecijanove palače postavlja intervenciju u povijesni kontekst."