Bilješke su niz fotografskih zapisa dnevničke forme, snimanih za vrijeme odlazaka na otok, u okružje mora, brda, šume... Elementarnost prirodnih oblika priziva mir i rastvara subjektivna stanja. Na otoku je započeo moj život; to je polazište. Svaki ponovni odlazak tamo povratak je na nultu točku u kojoj akumuliram sebe. Izoliranost otoka i moja je osobna izolacija. Dugim hodanjima po tim ambijentima izdvojenosti dotičem pra stanje u sebi fotografski bilježeći pređene korake: Fotografiram stablo a bilježim cikluse. Krošnja je poveznica sa nebom, korjenje sa hranjivošću zemlje - stablo je život. Geometrijska struktura cvijeta otkriva se kao središte mikrokozmosa. Segment kamene teksture stijene sa kristalima soli u usjecima asocira na crtež koji sam ispisala davno, ne sjećam se više ni kada ni gdje, ali sada je tu ispred mene i bilježim ga. Fotografija plavila morske površine transmutira u bojene tonove spektra od žarne narančaste do duboke ljubičaste-referira promjenljivost i ambivalentna stanja. Brdo u izmaglici zaziva uspon; fotografija je zapis želje za koračanjem do vrha. Visoko gore su predjeli atmosfere, gonjeni oblaci. Snimam slojeve neba pretražujući sebe.

2008.

 U dnevničkoj formi (koristeći se estetikom snapshota – fotografije su snimljene bez namještanja, „iz ruke“, a uz pomoć minijaturnog digitalnog aparata za osobnu uporabu) nastali su snimci tijekom umjetničinih povremenih posjeta otoku, prostoru koji predstavlja njezino stvarno i emocionalno polazište, ujedno i „nultu točku“ u percepciji kontinuuma prostor/vrijeme. Glorijin rad ne krije i subjektivnost pristupa, jer upravo je ona ta koja  „premjerava“ prostor vlastitim osjećajima. I prostor i vrijeme ovdje su u funkciji panteističke koncepcije u kojoj postoji harmonija između individue i prirode, no ona nije eksponirana u podudarnosti doživljaja koliko u percepciji senzacija vremenskih ciklusa i premjeravanja strukture prostor/vrijeme. I u prethodnim radovima Gloria često ulazi u unutarnji svijet emocija pozicionirajući se spram vanjskih prostornih struktura doma, ateljea... Šetnja otokom otkrivanje je geometrijskih pra/iskonskih struktura i znakova, a ujedno i kretanje prostorom osobne vizualne memorije i vlastitih odrednica.
Njezin odabir motiva u likovnom je pogledu namjerno banalan, jer fotografska estetika izbjegava predstavljačku deskriptivnost fokusirajući se isključivo na kategoriju temporalnosti. Sam predmet je bitan tek kao nositelj tragova, a protjecanje vremena mjeri se u pomacima motiva i količini svjetlosti koja ukazuje na različite godišnje cikluse. Fotografije isključivo funkcioniraju u slijedu slika, te u zaokruženosti tog sustava nastaje likovni pandan panteističkoj strukturi pejzaža.
Uporabom parametara fotografije koja umije zaustaviti trenutak, i vrijeme postaje uhvatljivo.
Vremenski tijek možda je samo privid, no moguće ga je preoblikavati u čistu vizualnu senzaciju ogoljenim rječnikom prostorno vremenskih odrednica umjetnosti.

Jasna Gluić